Početkom godine, krajem veljače i za vrijeme mjeseca ožujka vrijeme je rezidbe voćaka, vinove loze i ukrasnih grmova. Prvenstveno je provodimo radi ostvarivanja što većih prinosa odnosno radi postizanja što veće cvatnje ukrasnih grmova. Međutim, to nije jedina funkcija rezidbe. Njome prozračujemo stablo, smanjujemo gustoću grana i sprječavamo stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj bolesti i štetnika. Otklanjamo „vodopije“ i oblikujemo stablo svojim potrebama. Prije početka rezidbe potrebno je pripremiti odgovarajući alat. Važno je osigurati škare voćarske ili vinogradarske( ovisno o tome da li režemo vinovu lozu, voćke ili urasno bilje), pilu za drvo i ljestve da se možemo popeti do viših grana. Sav alat mora biti čist i oštar. Postoji više načina rezanja, svako stablo, svaki trs je drugačiji i rezidbu treba prilagoditi. Potrebno je iskustvo koje se stječe godinama učenjem na vlastitim pogreškama.

 Moja prva rezidba je bila „studiozna“.  Nisam znala koju granu treba odrezati. Bojala sam se da ne odrežem previše ili premalo. Stajala sam kod stabla sa škarama u rukama i promatrala grane. Bilo mi ih je žao odrezati. Zato sam porezala prvo „vodopije“. To je bilo lako jer sam znala da ne služe ničemu i samo crpe biljku. Za svaku slijedeću granu i grančicu koju sam otklonila pitala sam se da li sam je možda trebala ostaviti. Znala sam da će se rezultat moje rezidbe vidjeti već s prvim otvaranjem cvjetnih pupova i to je dodatno povećalo strah. Naravno da je ovaj strah opravdan. Ako nema cvjetova, nema niti plodova. Ali bitno je da se biljka obnavlja, raste i da već iduće godine možemo ispraviti pogrešku.

Rezultat  rezidbe je vidljiv i teško se odlučiti provoditi je samostalno. Lakše je taj posao prepustiti nekom tko je iskusan. Međutim, želimo li naučiti nije dovoljno proučiti  literaturu već treba pripremiti alat i upustiti se. Najvažnije je učiti iz vlastitih grešaka i ne ponavljati ih. 

Ranka Savić Maretić, struč.spec.ing.agr.